Terapijski pristupi u tretmanu mucanja

Terapijski pristupi se, generalno gledajući, mogu podijeliti u dva tabora: cilj jednog tabora je "fluentan govor", a drugog "lakše mucanje". Integriranje ovih dvaju pristupa može donijeti puno koristi pojedincima koji mucaju. Pristup "govoriti fluentnije" se fokusira na određene ciljeve vezane za fluentnost odn. na učenje vještina za povećanje fluentnosti (kao što su usporavanje govora na početku rečenice, polagan govor, stapanje glasova i riječi, prolongiran izgovor samoglasnika kao kod pjevanja itd.). Pristup "mucati lakše" pomaže osobama da umanje emocionalnu napetost i modificiraju svoje mucanje na način da ono više ne predstavlja prepreku za normalnu komunikaciju.

Mucanja može biti spriječeno kod predškolske djece i mlađih osoba kroz direktnu terapijsku intervenciju i savjetovanje roditelja. Osobe koje mucaju duže vrijeme mogu naučiti određene vještine i strategije koje im pomažu da upravljaju i nadgledaju svoje mucanje kako bi ostvarili zadovoljavajuću razinu fluentnosti. Kod takvih osoba cilj terapije bi trebao biti svladavanje tehnika koje omogućuju normalnu komunikaciju a ne potpunu fluentnost. Naime, veći broj osoba koje mucaju i ne mogu ostvariti potpunu fluentnost, a težnja ka tome može kod većine samo prouzročiti još više frustracija koje samo pogoršavaju postojeće stanje

Ciljevi logopedskog tretmana su poboljšanje fluentnosti govora i komunikacijskih sposobnosti. Postoji mnogo uspješnih pristupa za ostvarenje ovih ciljeva. Ne postoji niti jedan zvaničino objavljeni znanstveni podatak koji bi ukazao da je neki od ovih pristupa bolji od ostalih.

Prije nego što se otpočne sa terapijom, logoped (jezično-govorni patolog) bi trebao provesti detaljnu evaluaciju koja može uključiti:

analizu povijesti razvoja i funkcioniranja govora i jezika kroz intervjuiranje članova obitelji i/ili osobe koja muca

strukturirani uzorak govora (snimanje uzorka govora dok osoba koja muca čita, opisuje sliku, posao ili omiljenu aktivnost)

uzorci govora u različitim svakodnevnim situacijama koje uključuju komunikaciju

utvrđivanje varijabli koje mogu utjecati na fluentnost govora kroz intervjue i pregledanje video i/ili audio kaseta

eksperimentiranje sa različitim terapijskim pristupima za unapređenje fluentnosti kako bi se ocijenilo kako oni mogu poboljšati govor

promatranje i analiza artikulacije, ekspresivnih i receptivnih govornih vještina, kognitivnih vještina, glasa, sluha i vida

informacije od drugih stručnjaka, ukoliko je to potrebno, kako bi se pomoglo u izradi plana terapije.

Strategije za poboljšanje fluentnosti trebaju uključivati:

smanjenje brzine govora uz usporene pokrete govornih mišića

polagano započinjanje izgovora glasova u riječi

prolongiran izgovor samoglasnika kao kod pjevanja

kontinuiran izgovor, bez pauza na kraju riječi

lagana artikulacija

uspostavljanje normalnog disanja neophodnog za govor prije bilo kojeg drugog pokreta govornih mišića

Ostale tehnike

Kako bi se naučile ove tehnike te kako bi se dobila trenutna informacija koliko dobro se one koriste, može se upotrijebiti posebna oprema ili kompjuter.

Osoba koja muca može naučiti da upotrijebi različite tehnike kada nastupi govorna blokada, ili kada osoba osjeća da će nastupiti blokada. Primjer takve tehnike je reduciranje napetosti specifičnih skupina govornih mišića ili pak usporen i otegnut izgovor prvih glasova i slogova problematične riječi.

Također, logoped može dati određene sugestije i savjete u vezi modificiranja govornih situacija i načina na koji im treba pristupiti. Od roditelja i ostalih partnera u komunikaciji može biti zatraženo da izmijene svoje ponašanje tako što će govoriti sporije i što neće prekidati osobu koja muca u govoru. Kako bi osoba koja muca reducirala strah i napetost te osjećaj pritiska kada treba do govori, potrebno je da bude otvorena u vezi sa svojim problemom, da svom sugovorniku kaže: "Ja mucam i možda će mi trebati nešto više vremena da izgovorim ono što želim". To će rezultirati opuštenijim govorom. Općenito govoreći, logoped i osoba koja muca trebaju razmotriti različite govorne situacije i zajedno utvrditi najbolji način za suočavanje s njima, uključujući i one situacije koje izazivaju strah ili koje je osoba koja muca ranije izbjegavala.

Intenzivni terapijski programi mogu pomoći pojedincu da stekne veće samopouzdanje i da govori fluentnije. Nažalost, koristi od terapije se ne održe uvijek nakon njenog završetka. Osoba koja muca mora biti motivirana i posvećena vježbanju naučenih tehnika, koliko je to potrebno, kako bi održala zadovoljavajuću razinu fluentnosti. Da bi se mucanje prevladalo na duži rok potrebno je primijeniti holistički pristup kako bi se razriješili i naznačeni dublji problemi koji su usko vezani za samo mucanje kao što su: strahovi, anksioznost, nedostatak samopouzdanja te negativne emocionalne reakcije i navike. U tom nastojanju od pomoći može biti i određena vrsta psiho-terapije ili psihoanalize koja bi pratila govornu terapiju.

Savjeti za razgovor sa sobom koja muca

Pri razgovoru sa osobom koja muca, treba obratiti pažnju na ono što ta osoba govori a ne na način kako to govori. Također, treba biti opušten i pažljivo slušati, odn. ne prekidati tu osobu u govoru. Korisno je i usporiti vlastiti govor uz ubacivanje pauza. Bitno je ne izbjegavati gledanje u oči i ne pokušavati završiti riječ ili rečenicu umjesto te osobe. Savjeti kao što su "polako", "opusti se" ili "udahni duboko" NISU od pomoći. Naime oni često samo povećavaju napetost a samim tim i mucanje.

Na vrh