Stvaranje osobnog plana za promjenu

Govor dr. Walter H. Manninga na konferenciji o mucanju održanoj Augusta 1999. godine u Saint Johnu, Kanada.

Promjene se događaju!

Više od 25 godina pokušavao sam da pomognem djeci i odraslima koji mucaju. Vidio sam kako mnogi ljudi prave velike promjene glede fluentnosti njihovog govora. I što je još važnije, vidio sam kako ljudi koji mucaju prave bitne promjene u njihovim životima. Mislim da nije moguće učiniti jedno bez da se učini i drugo. Kada promijenite način vašeg reagiranja na mucanje, vi također mijenjate i način na koji vidite sebe i druge. Tada možete početi razmatrati mogućnosti koje nikada prije niste uzimali za ozbiljno, kao što je držanje govora ili sudjelovanje u predstavi. Vi pomičete granice vaših mogućnosti, i kao rezultat toga često završite u velikim životnim avanturama. Uskoro ću spomenuti i neke specifične indikatore promjene i progresa. Ali osnovna poruka koju vam želim odaslati je da vjerujem da je napredak moguć, bez obzira na to jeste li u mogućnosti da dobijete stručnu pomoć ili ste oslonjeni sami na sebe.

Proces promjena je težak

Moram reći da je proces promjena težak i frustrirajući proces koji obično traje dugo vremena. Također, proces promjena nije pravolinijski već se odvija u ciklusima. To je kao kad izgubimo malo na težini i dođemo u malo bolje stanje, a onda opet malo nazadujemo.....ili možda puno nazadujemo. Slična situacija je i s mijenjanjem mucanja. Ako živite s mucanjem decenijama, onda tu ima puno stvari koje treba promijeniti, a ne samo učestalost mucanja. Mijenjanje mucanja uključuje puno više od mijenjanja načina govora. Tu je i inercija koju treba prevladati, u formi očekivanja koja su vezana za vas, i vaša očekivanja i očekivanja drugih. Živjeli ste i preživjeli s mucanjem tako što ste izbjegavali određene zvukove, riječi, ljude i mjesta. Vjerojatno imate i određene zamjenske riječi, koristili ste različite trikove kako bi lakše započinjali govor, i činili ste određene stvari koji su vam pružale djelomičnu zaštitu od kazni koje idu uz činjenicu da ste osoba koja muca. Činite sve što možete da izbjegnete govornu "blokadu". Možda ste toliko ograničili svoje opcije da više i ne razmatrate neke mogućnosti. Donosite odluke o tome što reći ili što učiniti (ili ne učiniti) koje se temelje čak i na mogućnosti da ćete zamucati.

Obično je potrebno određeno vrijeme da se izmijene svi multidimenzionalni aspekti mucanja. Mislim da je osnova svakog dobrog programa terapije snažna savjetnička komponenta. Proces promjene za nekoga tko je mucao puno godina, bez obzira je li riječ o kontekstu formalne terapije ili neformalne samo-terapije, podrazumijeva puno više od samog smanjenja učestalosti mucanja.

Mijenjanje mucanja uz pomoć logopeda

Još jedna bitna stvar koju moram reći je da vjerujem da će i vjerojatnoća promjene biti veća i da će kvaliteta promjena biti unaprijeđena uz pomoć dobrog govornog terapeuta. Ova "trka" je teška bez pomoći trenera. Priznajem da je teško naći dobrog logopeda. Mogli bismo dosta vremena raspravljati o tome kakav je dobar logoped. No, ne sumnjam da je u publici dosta ljudi koji bi nam iz svog iskustva, mogli reći o karakteristikama lošeg logopeda.

Imam neke ideje o tome što čini dobrog logopeda, ali to neću naširoko razmatrati danas. No reći ću da bi zaista dobar logoped mogao biti okarakteriziran kao entuzijast, iskren i prirodan te suosjećajan i zahtijevan. Spomenuo sam entuzijazam zato što je to možda najbitnija karakteristika svakoga tko bilo što radi. Spomenuo sam zahtijevnost zato što ponekad logoped, kao i dobar trener ili roditelj, ima odgovornost da nas "pogura" na mjesta za koja nismo znali ili na koja nismo ni pomišljali da možemo sami poći. Ponekad je potrebno da nas netko "pogura" da učinimo nešto što sami ne bismo nikad učinili.

Dobar logoped ima "mapu teritorije", poznaje vanjske karakteristike i osobine mucanja, shvaća razine hendikepa ispod površine, i ima dobar osjećaj za smjer kada je u pitanju proces terapije. Imati iskusnog vodiča je uvijek dobra ideja kada istražujete novu i možda zastrašujuću teritoriju. Dobar logoped će biti sposoban da vodi i da oblikuje stavove i ponašanja koja su esencijalna za napredak.

I napokon, dobar logoped je i osoba koja dobro sluša. Kao što je poodavno rekao Carl Rogers, imati nekoga tko vjeruje u tebe i tvoju priču je fundamentalan dio terapijskog procesa. Prihvaćanje od strane terapeuta može voditi i ka samo-prihvaćanju i prihvaćanju svog problema. Jednom kada ste prihvaćeni, možete početi poduzimati akciju.

Moglo bi vam biti interesantno da znate da smo mi u Sjedinjenim Državama nedavno kreirali specijalni program za priznanje logopeda koji rade s ljudima koji mucaju. Kreirana u okviru Ogranka za fluentnost i poremećaje fluentnosti, Američke asocijacije za govor, jezik i sluh, ova procedura verificira one logopede s posebnim kvalifikacijama i interesom za rad s osobama koje mucaju. Nakon višegodišnjih priprema, identificirana je prva grupa logopeda koji će uskoro biti priznati na ovaj način. Vjerujemo da će ovaj proces pomoći klijentima da odaberu logopede koji su osposobljeni i fokusirani na to da pomognu ljudima koji mucaju.

Prihvaćanje činjenice da mucate

Kao što sam spomenuo, prihvaćanje činjenice da stvarno mucate je bitan prvi korak u procesu promjene. Kada ste mladi uvijek imate negdje na umu misao, nadu, da će vaše mucanje nestati. Ponekad, kao što to određena literatura indicira, to se i dogodi. Ali u većini slučajeva, to se ne dogodi. Negdje u ranim dvadesetim godinama vašeg života, možda shvatite da ćete uvijek biti netko tko muca. To je vrijeme kada mnogi ljudi potraže pomoć. Samostalno ili uz pomoć logopeda, ili možda grupe samo-pomoći, počinjete shvaćati da nije pametno ulagati toliko napora na skrivanje činjenice da mucate. Možete otići i korak dalje te prestati s pokušajima da spriječite mucanje. Možete čak i doći do saznanja da postoje lakši, čak ugodni načini mucanja.

Terapija je multidimenzionalna

Svatko tko sugerira da je mucanje jednodimenzionalan problem ili da je terapija za mucanje jednostavna, je netko koga treba izbjegavati. Po osobnom mišljenju, ljude koji preko telefona, televizije ili njihove web stranice tvrde da imaju "odgovor", posebno ako nude svjedočenja nekoliko klijenata koji su "izliječili" mucanje, definitivno treba izbjegavati.

Slažem se da logoped može ponekad upotrijebiti jednostavnu i agresivnu terapijsku strategiju koja će djelovati sasvim zadovoljavajuće ako klijent nije opterećen s dosta anksioznosti, stida, i srama zbog svog mucanja. Biti logoped je ponekad kao i biti sportski trener. Kada je utakmica laka i kada protivnik nije osobito težak, onda ne treba biti veliki trener da se postigne uspjeh. Uspjeh tada znači da ste vjerojatno dobar izbornik, ne nužno i dobar trener. To je kao kad nogometni prvak igra jednu od utakmica na početku sezone protiv tima sa začelja ljestvice. Napravite plan igre i to je to.

Samo onda kada sve ne ide tako lako i kada ste tek ispred drugog poluvremena igre, tada saznate koliko je trener doista dobar. Dobar trener zna koje se prilagodbe moraju napraviti. On ili ona identificira kako iskoristiti tendencije i slabosti drugog tima, te kako osmisliti novi plan. Dobar trener (ili logoped) je sposoban donositi odluke u trenutku kada postoji pritisak i jasan rizik da se pogriješi. Kakvo je stanje tima u drugom poluvremenu puno više govori o tome koliko je trener doista dobar.

Priprema za trčanje trke

Bez obzira na to jeste li uključeni u formalnu terapiju ili činite promjene samostalno, u određenom trenutku morate donijeti odluku jeste li spremni da "trčite trku". Uz samo-prihvaćanje i prihvaćanje vašeg problema, i motivacija igra bitnu ulogu. Charles Van Riper je često govorio da je motivacija sve. Ja znam da motivacija nije ono što govorite, već ono što činite. Ono što se stvarno broji je ono što činite.

Mnogi klijenti su me prevarili tako što su me ubijedili da su bili spremni za "trku". Ali kada je došlo vrijeme da pokažu disciplinu i čvrstoću potrebnu za trčanja krugova, oni nisu bili spremni. Možda ih nisam adekvatno pripremio. Možda tajming nije bio dobar i oni nisu bili dovoljno očajni. Mislim da je uvijek dobro pitati ljude zašto su došli da nas posjete kada to učine. Zašto danas a ne za godinu dana? Ili za šest mjeseci od sada? Zašto su baš u tom trenutku odlučili zatražiti pomoć? Postoje dobri odgovori i bolji odgovori. Je li u pitanju privremena kriza ili je u pitanju temeljitija životna odluka? Preferiram raditi s klijentima koji su očajni da se promijene, više nego s onima koji se suočavaju s privremenom krizom.

Ukoliko ste pristupili samo-terapiji, možete odabrati strategiju i tehnike koje vam najviše odgovaraju i koje su u skladu s vašim trenutnim potrebama. To samo po sebi može biti motivirajuće. Ali ne treba tražiti "metodu" ili "tehniku" koja će brzo ukloniti mucanje. Slijeđenje samo jedne knjige teži da zatvori druge mogućnosti. I ne treba tražiti jedan jedini odgovor koji će rezultirati savršenom fluentnošću. Potraga za "Božanstvom fluentnosti" vodi ka frustraciji i ljutnji. Bolje je fokusirati se na poboljšanje komunikacijskih vještina. Moguće je mucati i biti vrlo dobar komunikator.

OSNOVNA UPUTSTVA ZA PROMJENU

1. Ne izbjegavati - bar ne u većoj mjeri

Bavio sam se kajakaštvom oko 12 godina i često poželim da još uvijek to činim. Surfati brzacima i valovima prelijepe bijele rijeke je grandiozno. U to vrijeme kada sam se počeo baviti kajakaštvom mucao sam već gotovo 4 decenije. Kako sam postupno stjecao iskustvo na različitim rijekama, počeo sam uviđati neke izvanredne sličnosti između kajakaštva i mucanja. Nama koji mucamo nije teško razumjeti kako je gubiti kontrolu na velikim i zastrašujućim riječnim brzacima prilikom veslanja, usporedivo s osjećajem gubljenja kontrole nad govorom prilikom mucanja. No nisu svi doživljaji mucanja popraćeni gubitkom kontrole. Ali kada se dogodi, onda je to iznenadan i potpun osjećaj. A u središtu tog iskustva jeste osjećaj bespomoćnosti.

Jedan od uobičajenih događaja kada se vesla na rijeci je susret s riječnim grebenom ili s talasom koji vas prevrće ispod vode. Ako ste novi u veslanju, instinktivno želite da se odmaknete od te prepreke. Ne marite o tome kako pobjeći ali osjećate da morate to učiniti. Naravno, u mnogim slučajevima, jednostavno ne možete izbjeći prepreke. Kao početnik koji se suočava s opasnošću, vaši instinkti vas tjeraju da se nagnete u stranu, da se odmaknete od problema. Ali brzo naučite da ćete se, ukoliko pokušate izbjeći greben, u trenutku naći pod vodom. Tu dobar trener može pomoći. Uz prikladne instrukcije i iskustvo, otkrit ćete nešto interesantno i zapanjujuće. Naime, doći ćete do saznanja da ćete imati puno više uspjeha ukoliko se bacite prema preprekama, umjesto da ih izbjegavate. Ako je prepreka riječni greben i ako se nagnete prema tom grebenu, ostvarit ćete pojačanu stabilnost. Tada možete iskoristiti greben kao oslonac. Ako se približite stijeni, primijetit ćete da je okružuje pojas vode koja se odbija od stijene i koji će vam pomoći da je zaobiđete. Taj pojas vode čak nije ni bio primjetan dok se niste približili grebenu. Ako krenete u taj pojas vode svom snagom i energijom, postići ćete povećanu i dramatičnu stabilnost dok koristite strujanje vode da se poduprete i zaobiđete greben. Kako postepeno učite ovakve stvari veslanje postaje sve dinamičnije i ugodnije. Tada počinjete da se povezujete s rijekom i da imate više zabave.

2. Govorite polagano

Ideja je da se govori polagano. Govorite polaganije uz korištenje tehnika za povećanje fluentnosti, koje ću razmotriti nešto kasnije. Ako mucate, činite to jednostavnije i lakše, radije nego da koristite stari, automatski i refleksivni način mucanja. Mijenjajte i igrajte se s načinom na koji mucate, naučite promatrati i selektivno modificirati način na koji koristite svoj govorni aparat. Poduzimajte male korake.

3. Idite korak dalje

Kada ste spremni, počnite prihvaćati govorne izazove koji su netom izvan vašeg dosega. Ne mislim nužno na velike izazove. To mogu biti naizgled male stvari kao što su upoznavanje s drugim ljudima i izgovaranje riječi kojih se plašite, radije nego da ih izbjegavate. Priznajte da su ovo male ali značajne pobjede i nagradite se za postignuti uspjeh.

Ostali prijedlozi

Mijenjanje površinskih karakteristika/osobina mucanja

Pod površinskim karakteristikama mucanja podrazumijevam ponašanja koja vidimo i čujemo, stvari koje ljudi čine kada mucaju. Pod karakteristikama ispod površine podrazumijevam strah, gubitak kontrole i sužavanje izbora utemeljeno na mogućnosti da nastupi mucanje. Ispod površinske karakteristike mucanja često nisu prepoznate ili shvaćene od strane ljudi koji ne mucaju i, nažalost, neiskusnih logopeda. Međutim, te osobine predstavljaju veći dio hendikepirajučeg efekta mucanja. Želim najprije govoriti o mijenjanju vanjskih karakteristika mucanja.

1. Naučite o anatomiji i fiziologiji govora

Ponekad, kao jezično-govorni terapeuti, mi pretpostavljamo da svatko zna o anatomiji i fiziologiji govornog mehanizma. Ali, naravno, većina ljudi ne zna. Osnovno razumijevanje komponenti tog mehanizma je esencijalno za ostvarenje napretka. To bi mogao biti jedan od razloga tome da studenti medicine i doktori većinom ostvaruju zadovoljavajući progres u toku terapije. Njihov tjelesni sustav im ne predstavlja misteriju. Oni mogu bolje kontrolirati svoj respiratorni, fonatorni, i artikulativni sustav. Vjerojatnije je da će oni bolje razumjeti kako nadgledati ponašanja kojima otežavaju svoj govor, te bolje uvidjeti kako ispraviti svoje disanje i artikulaciju.

2. Naučite o kategorijama jezičnih glasova

Bitno je naučiti o raznim bazičnim kategorijama govornih glasova kao što su razni tipovi vokala-samoglasnika i suglasnika. Ovo, također, čini akt govora manjom misterijom i pomaže pri kontroli i modificiranju govora.

Jednom kada naučite kako se stvara govor i o karakteristikama nekih glasova i slogova, počinjete osjećati da vaš govor i mucanje nije nešto što vam se događa, već nešto što možete kontrolirati. Možete početi sustavno promatrati napetost i točke stezanja o okviru vokalnog trakta, i na osnovu toga spoznati način kako koristite svoj govorni mehanizam.

3. Naučite određene tehnike za povećanje fluentnosti

Kada bolje upoznate svoj govorni aparat i prirodu pokreta koji su neophodni za proizvodnju fluentnog govora, možete početi koristiti to znanje. Tehnike za poboljšanje fluentnosti govora, koje su često jako uspješne kod male djece, također su dobre i za mnoge odrasle. Čak i za ljude koji ne mucaju. Težiti postizanju ciljeva kao što su duboko disanje, uspostavljanje neometanog protoka zraka prilikom govora, lagani početak govora, lagani artikulatorni kontakti, usporen izgovor slogova, kontinuirana fonacija i usporen prijelaz iz rečenice u rečenicu, je korisno za sve ljude, bez obzira da li mucaju ili ne. Naravno, da bi se mogli osloniti na ove tehnike u stresnim govornim situacijama, u kojima je prije doživljen neuspjeh, potrebno je dosta vježbe.

4. Naučite i određene tehnike za modifikaciju mucanja

Isto važi i za tehnike modifikacije mucanja. Ove tehnike traže od pojedinca da ostane u trenutku mucanja i da postupno, s dosta vježbe u različitim situacijama, promijeni način na koji muca. Ove su tehnike poznate pod imenima kao što su: korekcija prije govornog zastoja, korekcija u tijeku zastoja te korekcija nakon govornog zastoja. Bitno je shvatiti da ove tehnike treba dobro naučiti ako se želi na njih osloniti o govornim situacijama.

Prezentirat ću vam još jednu analogiju o kajakaštvu za koju mislim da pomaže da se ilustrira važnost dobrog svladavanja tehnika, da bi se one kasnije mogle upotrijebiti u stresnim situacijama.

Osnovna i esencijalna tehnika u kajakaštvu je tehnika okretanja nazad na površinu vode nakon što napravite grešku i nađete se ispod površine vode. Bitna stvar kod ovoga je da kada svladate taj pokret, imate priliku ispraviti svoje greške. A ukoliko ispitujete granice svoje odvažnosti na novim rijekama i brzacima, vjerojatno ćete praviti dosta grešaka.

Kao što možete i zamisliti, potrebni su sati vježbanja da se svlada ova kajakaška tehnika. Tu je još i strah koji je vezan za činjenicu da se nalazite u vrlo malom čamcu i da ćete se ubrzo naći pod vodom, ne znajući koliko ćete tamo ostati!

Sam okret i nije tako teško naučiti u sigurnosti bazena s dobrim instruktorom u blizini. Uvježbate okret sa i bez vesla, te s čamcem ispunjenim vodom. Ali napraviti okret kada ste na pravoj rijeci je sasvim druga stvar. Nakon nekog vremena shvatite da ukoliko ova tehnika nije dobro naučena, ukoliko je ne možete koristiti automatski u mirnoj vodi, onda se ne možete osloniti na nju ni u uzburkanoj riječnoj vodi. Ukoliko ste svladali ovu tehniku samo do točke kada još uvijek morate misliti o tome što učiniti, u stvarnoj situaciji ćete misliti samo na to kako ste preplašeni i paničarit ćete. U trenutku uvidite kako ste u nevolji, i nastojite napustiti čamac bez da i pokušate učiniti prve korake neophodne za uspješan okret. Tehniku treba svladati do te mjere da, kada se neočekivano nađete izvrnuti ispod površine vode, nema mjesta za paniku. Tek onda imate priliku napraviti pravu stvar, "riječni okret" ili "borbeni okret".

Što više ovladavate ovom tehnikom okretanja čamca, tako postupno, sve više gubite strah. Manje ste zabrinuti da ćete napraviti grešku, jer znate da je možete brzo ispraviti. Više niste bespomoćni u takvim situacijama, jer znate što trebate činiti. Zato je naučiti taj riječni okret vrlo oslobađajuće iskustvo. U mogućnosti ste vratiti kontrolu i dati si novu priliku da veslate naprijed. Vaše tijelo je fleksibilnije i otporniji ste na turbulencije koje udaraju o vaš čamac. Vremenom, uz dovoljno vježbe, u stanju ste da pratite i modificirate vaše veslačke tehnike kako bi anticipirali i ispravili gubitak ravnoteže prije nego što se nađete izvrnuti i pod vodom.

5. Naučite kako proizvesti dobrovoljno mucanje

Nakon što gotovo cijeli život pokušavate da ne mucate, oslobađajući je osjećaj kada si napokon date dozvolu za mucanje. Možete si također dati i dozvolu da se poigravate s vašim mucanjem. Možete mijenjati način na koji mucate i doći do novih, boljih načina mucanja. Da bi to postigli, prvo se morate u određenoj mjeri emocionalno distancirati od svog mucanja, kako bi ostali u trenutku mucanja, radije nego da refleksivno pokušavate izbjeći mucanje. To, naravno, zahtijeva puno hrabrosti. Ponekad, kada radim s manjom djecom, uspoređujem ovo s plivanjem u bazenu ispunjenom ajkulama, kao što to čine specijalne postrojbe američke mornarice (Navy SEALS) tijekom svoje obuke.

6. Budite voljni vježbati

Ništa se puno neće promijeniti ukoliko ne vježbamo. Neophodno je vježbati svaki dan. Vjerojatno je najbolje vježbati rano u jutro, da se postavi raspoloženje za ostatak dana.

Suočeni smo s nečim što je teško promijeniti i što je dosta kompleksno; s nečim što je

povezano sa strahom. Čak i manje složene aktivnosti zahtijevaju puno vježbe da bi s njima nešto postiglo.

Mijenjanje karakteristika/osobina mucanja koje su locirane ispod površine

Potrebno je duže vrijeme da se promijene ove karakteristike mucanja. Mislim da je to razlog činjenici da se mucanje, kod ljudi koji su postigli određenu razini fluentnosti po završetku terapije, često vrati; i to stoga što nisu, na odgovarajući način, adresirane ispod površinske osobine mucanja. Postoje mnogi načini da se promijene ovi kognitivni aspekti mucanja, odnosno da se promijeni način na koji vidite sebe i svoje mucanje.

Biti uključen u neku grupu samo-pomoći je odlična ideja. Ako ste ikada bili član neke grupe samo-pomoći, znate koliko je to važno kada shvatite, možda po prvi put, da niste sami. Čini se da i drugi ljudi u grupi nekako razumiju iskustva i osjećaje za koje ste mislili da samo vi znate. S vremenom se počinjete oslobađati i čak postajete ponosni na članstvo u grupi. Mislim da nije moguće zanemariti značaj takve vrste podrške tijekom, i posebno nakon završetka govorne terapije. To je način kojim se mucanje sprječava da uzme maha, a može biti i način da se pomogne drugima koji dijele slična iskustva s vama.

Jedan od najboljih načina da se stupi u kontakt s drugima koji mucaju i da se nauči nešto o mucanju je putem Interneta. Ako već ne znate za ovaj izvor informacija, web stranica Stuttering Home Page od Judy Kuster na Mankato državnom univerzitetu, trebala bi vam biti od pomoći u početku (www.mankato.msus.edu/dept/comdis/kuster/stutter.html). Da budem iskren, na Internetu ima i nekih smiješnih stvari koje uopće nisu od pomoći. Ali tu ima i određenih izvrsnih resursa, načina učenja i povezivanja s drugim ljudima širom svijeta.

I na posljetku, tu su i video kasete o mucanju, osigurane od strane udruga Stuttering Foundation of America i The National Stuttering Association, koje pružaju priliku da se razumije priroda mucanja i da se promatraju dobri logopedi u akciji. Ove kasete ne mogu zamijeniti pravu govornu terapiju, ali se iz njih može dosta toga naučiti.

Kako ćete znati da ostvarujete napredak u prevladavanju mucanja ?

Kao što sam rekao, dobro je zapamtiti da je proces promjene cikličan, ne pravolinijski. Ponekad imate osjećaj kao da ne ostvarujete nikakav napredak, a u stvari ga ostvarujete. Vaše mucanje se može privremeno i pogoršati što se više oslobađate njegovog utjecaja. To je stoga što se sada više ne ustručavate postavljati pitanja na poslu ili u učionici, te stoga imate više prilika za mucanje. Sada kada se javljate na telefon i činite pozive, učestalost mucanja se može povećati. Mucanje se obično privremeno pogorša s prestankom izbjegavanja govornih situacija. Tako da, pod određenim okolnostima, jedan znak napretka može biti i povećana učestalost mucanja.

Jedan od indikatora promjene je i kada počnete uviđati i cijeniti male pomake u pozitivnom smjeru, male pobjede. Kada počnete uviđate da ste, iako ste mucali u određenoj govornoj situaciji, uspjeli bar malo ispraviti svoj govor te tako ne dopustiti mucanju da upravlja vašim govorom do kraja. Tada počinjete osjećati "prihvatljivo mucanje" u svom govoru. Ili možda mucate kao i uvijek ali cijenite to što ste učestvovali u nečemu i učinili nešto što ste ranije izbjegavali. Jedan od naših klijenata ovako nam je opisao jednu govornu situaciju: "Znate, mucao sam kao i uvijek ali kada sam otišao od osobe s kojom sam razgovarao, nisam se osjećao osramoćeno kao što je to prije bivao slučaj". To je pravi napredak i izvanredna pobjeda! Moramo prepoznati i nagraditi takve vrste promjene.

Još jedan znak progresa je i kada postanete strpljiviji te prekinete potragu za "Božanstvom fluentnosti". S vremenom počinjete tolerirati prekide u fluentnosti govora te uspostavljate sve veću distancu, što rezultira i manjom osjetljivošću na mucanje. Ovo je bitan rani korak koji omogućuje kasnije promjene u načinu na koji govorite.

Jedan od vidova napretka se ogleda i kroz pozitivno reagiranje drugih na vašu fluentnost i vaš novi odnos prema mucanju. Ne mislim nužno na reakcije kao što su: "Bože, pa ti zvučiš izvrsno. Govoriš puno bolje nego samo prije nekoliko mjeseci". Naravno, bilo bi lijepo to čuti. Ali takvo nešto može i prouzročiti problem, u smislu pritiska da zadržite svoju fluentnost i dalje. Tada mislite u sebi: "Što će se dogoditi ako izgubim fluentnost?. Što će se dogoditi ako ponovo počnem mucati?".

Reakcije o kojima ja govorim je kad ljudi razumiju što se događa u situaciji kada zamucate i kada transformirate to mucanje u lagani gubitak fluentnosti. Kad oni cijene činjenicu da sada telefonirate ili učestvujete u sastancima, ili uopće, činite nešto što ranije niste ozbiljno ni razmatrali. Ili kad oni uviđaju koliki ste napredak postigli kad želite sami obaviti svoje telefonske pozive ili naručiti upravo ono što želite u restoranu itd. Drugi ljudi bi trebali biti sretni što ste prevladali svoje strahove, te bi se trebali prilagoditi vašoj novoj ulozi kao osobe koja normalno govori.

Tada počinjete manje misliti o mucanju kao o problemu, a više kao o daru. Prošle godine tijekom jednog sastanka u San Antoniu, moja žena i ja smo sjedili s grupom od oko 10 sjajnih ljudi dok smo večerali. Pomislio sam koliko uživam biti s tim ljudima. Tako da sam im rekao da nisam mucao u svom životu, nikad ne bi susreo niti jednog od njih i ne bi bio s njima na tom sjajnom mjestu te večeri. Mnogi od njih su također mucali i svi smo se složili da ja naše druženje te večeri savršen primjer kako se o našem mucanju može promišljati kao o daru.

Da niste mucali, koliko biste danas ovdje znali ljudi? Mislite li da bi bili tako senzitivni i puni razumijevanja za probleme drugih ljudi da niste i sami pretrpjeli neke? Da li bi cijenili vaš dar govora i uživali u normalnom govoru koji sada imate da niste mucali? Da li bi uzimali normalan govor zdravo za gotovo, kao što to većina ljudi čini? Naravno, nitko u auditorijumu ne bi odabrao mucanje kao karakteristiku ili mislio o njemu kao o daru. Ali, u stvari, to može biti povezano s načinom na koji interpretiramo našu situaciju.

Iako postoje i drugi pokazatelji napretka, ja ću spomenuti još samo jedan. Mislim da je veliki pokazatelj promjene i uvažavanje humorističnih aspekata mucanja. U tijeku terapije, svega nekolicina klijenata smatra da postoje i zabavni aspekti mucanja. Ali, kada ljudi koji su bili u grupi samo-pomoći duže vrijeme ponude mnoštvo smiješnih priča u vezi mucanja, novi članovi grupe počinju shvaćati u čemu je stvar. Humoristična interpretacija mucanja jedino je moguća kada osoba postigne savršenstvo u tehnikama i određenu distancu od njenog mucanja. Odnosno, kada osoba učini konceptualnu promjenu u načinu na koji vidi sebe i kada postigne određenu mjeru kontrole nad situacijom. Mnogo toga u vezi s mucanjem nije smiješno. Ali ima i nekih stvari koje jesu.

Zaključak

Bez obzira na to idete li na terapiju kod profesionalnog logopeda ili samostalno nastojite prevladati mucanje, imate više šansi za uspjeh ako znate kakav je to osjećaj kada ostvarujete napredak. To nije lagano putovanje, i često traje cijeli život. Ali sigurno je puno zabavnije učiniti to sa hrabrim ljudima i ljudima koji vas razumiju, ohrabruju i pružaju vam podršku. Nadam se da ćete napustiti ovu konvenciju s obnovljenim entuzijazmom u vezi vaših prijatelja, ljudi koji danas sjede pored vas. Naša putovanja mogu postati velike avanture, iako je to teško reći samima sebi kada ste izgubljeni, umorni, osjećate se izvan kontrole, frustrirani, ljuti ili ste jednostavno ljudi suočeni s nevoljom.

Moja posljednja sugestija je: nemojte nikad odustajati. Često je istrajnost ključ uspjeha u bilo čemu. Calvin Coolidge je napisao nešto što bi moglo biti od pomoći.

On je rekao:

Ništa na ovom svijetu ne može zauzeti mjesto istrajnosti

Talent ne može; ništa nije uobičajenije nego neuspješni ljudi s talentom.

Genij ne može; nenagrađen genij je skoro poslovica.

Obrazovanje ne može; svijet je pun obrazovanih ljudskih olupina

Istrajnost i odlučnost su svemogući.

Krilatica "prioni na posao" je riješila i uvijek će rješavati probleme ljudske rase.

Hvala vam što ste me pozvali danas ovdje. Nadam se da su moje ideje od koristi. I nadam se da imate neka pitanja ili komentare.

Nazad